Politerapija

Uz podršku terapeuta i grupe otvoreno se iznosi sve svoje male i velike "grijehe", greške i devijantnosti (sadašnje i prošle).
Iznosi se i greške itd. koje su drugi spram dotične osobe počinili ili još uvijek čine (bez spominjanja imena).
Naglasak je na stvarima kakve se obično govore samo svećeniku i/ili psihijatru ili nikome.
Najveći pozitivan efekt postiže se iznošenjem onoga što je osobi najteže iznijeti. U ovoj kolektivnoj ispovijedi najveći se značaj pridaje seksualnom aspektu.

- sagledavanje snage i štetnosti vlastitih i tuđih kompleksa
- sagledavanje realnih seksualnih potreba i želja (kako vlastitih tako i tuđih)
- riješenost da se spoznate seksualne potrebe i želje i žive
- katarza
- oslobađanje od najrazličitijih psihosomatskih poremećaja i bolesti
- itd.

A) Sastoji se u svjesnom opažanju, proživljavanju i nadvladavanju neugode i muka osobe koja trenutno govori.
B) Sastoji se u svjesnom opažanju, proživljavanju i nadvladavanju vlastite neugode pri pomisli na isti vlastiti zadatak.
C) Isto važi za neugode i muke uzrokovane samim sadržajima kao takvim.

- sve isto kao i pod točkom 1 ali upadljivo slabijeg intenziteta te uz to još i
- sazrijevanje svijesti o važnosti i nužnosti razumijevanja i suosjećanja za svoje bližnje, a posebno za roditelje, ljubavnog /bračnog partnera i djecu

Svaki sudionik politerapije prolazi kroz sljedeće tri uloge:
- ispovjedatelj
- svjedok
- terapeut (onoliko koliko je to po terapeutovoj procjeni u prilog uspješnosti politerapije).

- sve isto kao pod točkom 1 i 2, ali jačeg intenziteta te uz to još i
- značajna proširenja svijesti
- razvoj asertivnosti
- začinjanje, odnosno pospješivanje procesa duševnog zrenja (individuacije)
- bolja komunikacija i potpunije prihvaćanje osoba suprotnog spola

Pritisak na određenu osobu da nešto ispovijedi primijenjuje se samo na njen zahtjev ili u slučaju kad terapeut procijeni kako osoba to (bilo svjesno, bilo nesvjesno) priželjkuje kao pomoć pri objelodanjivanju izvjesnih tajnih duševnih sadržaja.
Sve prisutne se unaprijed obavezno upućuje kako u svakom trenutku imaju pravo zatražiti prekid ove najdelikatnije vrste terapije.

- terapija pritiskom, prije svega omogućava porast svijesti o značaju slobodne volje i to, kako za vlastiti duševni i duhovni razvoj, tako i za razvoj ljudi s kojima se u životu srećemo

Terapeut (koji također prolazi kroz sve uloge), ali i svi ostali sudionici politerapije trude se, tijekom čitavog ovog bolnog i često vrlo mučnog, ali i visoko katarzičnog procesa, aktivnom ljubavlju podržavati svačija nastojanja.
Terapija ljubavlju uključuje u sebi i obavezu šutnje (koja se neposredno prije početka politerapije postavlja spram svih potencijalnih sudionika). Sve što se tijekom politerapije doznalo o bilo kome spada u tzv. politerapijsku tajnu koja na isti način obavezuje svi sudionike (jednako kao što liječnika obavezuje liječnička tajna, svećenika svećenička tajna i.t.d.)

- ovom se terapijom omogućuje (kako sebi tako i drugima) lakše, kvalitetnije i dublje prolaženje kroz politerapiju kao cjelinu
- što je više neka osoba uspijevala bivati u ljubavi to će se brže (nakon politerapije) u njenoj svijesti iskristalizirati dosegnuto i to će brže (ali sada na jednom višem nivou!) ponovo steći potpuno samopouzdanje
- uz pomoć ove terapije jasno sagledavamo u kojoj smo se mjeri razvili i koliko se još moramo razvijati kao svjesno ljubeća bića.